U današnjem članku pišemo o djevojci koja je bila fenomen 90-ih godina ali zbog manjka razumijevanja od strane javnosti njena priča nikada nije do kraja ispričana.
Da li možete zamisliti da se pred vama nađe sasvim obična djevojka iz provincijskog grada i da, bez ikakvog napora, započne razgovor na srednjovjekovnom francuskom, zatim pređe na sanskrit, pa starogrčki, kao da su joj to maternji jezici? Upravo takva priča krajem devedesetih godina privukla je pažnju javnosti u Rusiji. Njeno ime bilo je Nataša Beketova, medicinska sestra po struci, a prema sopstvenim riječima – osoba koja se sjeća više od dvjesto svojih prethodnih života.
- Ona nije tvrdila da je učila te jezike. Naprotiv, mirno je objašnjavala da se ne radi o učenju, već o pamćenju. Govorila je tečno, bez zadrške, bez razmišljanja i bez prevođenja u glavi, onako kako većina ljudi govori svoj maternji jezik. Upravo ta spontanost bila je ono što je zbunjivalo lingviste, novinare i naučnike koji su pokušavali da pronađu racionalno objašnjenje njenog fenomena.
Jedan od prvih koji je odlučio da je ispita bio je novinar Mihail Rečkin, poznat po skepticizmu prema paranormalnim pojavama. Navikao da razotkriva prevarante, pristupio je Nataši s dozom nepovjerenja. Međutim, ono što je doživio promijenilo je njegov pogled. Kada mu je, nakon kratkog pogleda, nabrojala zdravstvene probleme, uključujući tačne parametre njegove operacije vida, Rečkin je ostao zatečen. Provjera medicinske dokumentacije pokazala je potpuno podudaranje.
- Slična situacija ponovila se i sa iskusnom ljekarkom koju je doveo kao kontrolu. Nataša je precizno opisivala stanje kičme, nervne tačke i hronične upale, koristeći terminologiju koju, prema riječima same doktorke, ne bi mogla znati bez dugogodišnje specijalizacije. Ipak, Nataša je tvrdila da ona to ne „zna“ u klasičnom smislu, već da jednostavno vidi unutrašnju sliku tijela osobe.
Njena neobičnost nije se zaustavljala na tome. Prema vlastitim sjećanjima, već sa dvije godine govorila je japanski i kineski, uvjerena da je to normalno stanje svijesti. Tek kasnije je shvatila da se razlikuje od drugih. Tokom djetinjstva su se pojavile i druge pojave – vizije paralelnih stvarnosti, sposobnost da vidi mjesta u drugim vremenskim periodima, pa čak i epizode telekineze.
Najveći teret njenog života, kako je govorila, bilo je sjećanje. Sjećanje na živote koje nije živjela u ovom tijelu. Broj tih života varirao je u njenim izjavama – nekada 120, nekada 150 ili više. Ono što je bilo provjerljivo jeste njeno poznavanje jezika. Stručnjaci su testirali ono što su mogli, a rezultati su često ostavljali više pitanja nego odgovora.
- Profesionalni prevodioci svjedočili su da Nataša ne govori arhaične jezike kao neko ko ih je naučio, već kao neko ko ih instinktivno koristi. Posebno ih je zbunjivalo poznavanje dijalekata i regionalnih varijanti iz određenih istorijskih perioda. Čak se i njen rukopis mijenjao u zavisnosti od jezika kojim piše, što su neki stručnjaci opisivali kao oblik duboke mišićne memorije.
Jedan od najzagonetnijih trenutaka u njenoj priči vezan je za Festoski disk, drevni artefakt star oko 4.000 godina, koji ni danas nije u potpunosti dešifrovan. Nakon višemjesečnog rada, Nataša je ponudila tumačenje koje se djelimično poklopilo sa istraživanjima nezavisnih naučnika. Iako njena verzija nikada nije zvanično prihvaćena, neki detalji bili su zapanjujuće precizni.
Posebnu pažnju izazvala je priča o jednom od njenih navodnih prošlih života u Engleskoj 17. vijeka. Opisi mjesta, imena, porodičnih odnosa i događaja djelovali su kao istorijski roman. Međutim, naknadna arhivska istraživanja pokazala su da mnogi detalji zaista postoje u zapisima – od imanja koje je srušeno u 19. vijeku do zapisa o brodolomu roditelja i groba žene čije je ime gotovo identično onom koje je Nataša navela.
- Uprkos svemu, javnost je ostala podijeljena. Jedni su govorili o rijetkim psihološkim fenomenima poput kriptomnezije ili ekstremne memorije, dok su drugi vjerovali da je riječ o svjesnoj ili nesvjesnoj obmani. Pristalice reinkarnacije smatrale su njen slučaj jednim od najjačih dokaza da svijest nadživljava tijelo.
Prekretnica se dogodila nakon njenog gostovanja u televizijskoj emisiji 2001. godine. Zbog pritiska, skepticizma i javnog ismijavanja, Nataša se povukla iz medija. Nekoliko godina kasnije potpuno je nestala iz javnosti, promijenila ime u Tati Vela i preselila se u Finsku. Od tada joj se gubi svaki trag.
Da li je bila umorna od pažnje, da li je željela običan život ili je, kako neki spekulišu, privukla interesovanje moćnih struktura – to ostaje nepoznato. Jedno je sigurno: fenomen Nataše Beketove i danas ostaje nerazjašnjen. Njena priča i dalje lebdi između nauke, misterije i vjere, podsjećajući nas koliko malo zapravo znamo o granicama ljudske svijesti i pamćenja.
