Oglasi - Advertisement

U današnjem članku pišemo o posuđu koje svako ima u svojoj kuhinji. O štetnosti koje ono ima na naše zdravlje pročitajte zu nastavku teksta.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Plastika je postala neizbježan dio svakodnevice – koristimo je za pakovanje, čuvanje i prenošenje hrane, često i ne razmišljajući o posljedicama. Ipak, sve je više dokaza da ta navika može imati ozbiljan uticaj na zdravlje. Mikroplastika, sićušne čestice koje se oslobađaju iz plastičnih predmeta, danas se nalazi svuda oko nas, pa čak i u našem organizmu, što je razlog za sve veću zabrinutost stručnjaka.

  • Tokom vremena, plastika se troši, grebe i razgrađuje, a tada oslobađa čestice manje od pet milimetara koje ne možemo vidjeti golim okom. Te čestice završavaju u vodi koju pijemo, vazduhu koji udišemo i hrani koju jedemo. Naučna istraživanja su već potvrdila prisustvo mikroplastike u ljudskoj krvi, plućima, pa čak i u posteljici, što jasno pokazuje koliko je problem ozbiljan i rasprostranjen.

Iako su mnogi već zamijenili plastične flaše staklenim ili metalnim, plastične posude za hranu i dalje su standard u većini kuhinja. Praktične su, lagane i jeftine, ali nisu nimalo bezazlene. Posebno je problematično kada se plastika koristi svakodnevno i u kontaktu s određenim vrstama hrane, jer tada rizik od oslobađanja mikroplastike postaje znatno veći. Toplota, ogrebotine i starost posude dodatno ubrzavaju taj proces.

  • Jedan od najvećih problema je čuvanje tople hrane u plastičnim posudama. Kada vruće jelo dođe u dodir s plastikom, dolazi do ubrzanog razlaganja materijala, što povećava količinu mikroplastike i hemikalija koje mogu preći u hranu. Čak i posude koje djeluju čvrsto i kvalitetno nisu potpuno sigurne u tim uslovima. Zbog toga stručnjaci savjetuju da se hrana uvijek pusti da se ohladi prije nego što se prebaci u bilo kakvu plastičnu ambalažu.

Kisela hrana predstavlja još jedan problem. Namirnice poput paradajza, citrusa, kiselih paprika ili jela sa sirćetom mogu hemijski reagovati s plastikom. Ta reakcija dodatno pospješuje otpuštanje štetnih čestica i supstanci koje se potom unose u organizam. Masna hrana je takođe rizična jer masti imaju sposobnost da „pokupe“ plastifikatore iz ambalaže. Kombinacija plastike i masnoće posebno je nepovoljna, naročito kada se radi o dugotrajnom skladištenju.

  • Iako povremeno korišćenje plastike vjerovatno neće odmah izazvati zdravstvene probleme, dugoročna i svakodnevna izloženost može imati kumulativni efekat. Upravo zbog toga važno je obratiti pažnju na male navike koje se lako mogu promijeniti. Zamjena plastičnih posuda za staklene, keramičke ili one od nerđajućeg čelika može značajno smanjiti unos mikroplastike kroz hranu, ali i sačuvati njen ukus i kvalitet.

Za one koji još uvijek koriste plastiku, postoje načini da se rizik barem djelimično umanji. Plastične posude je najbolje koristiti isključivo za suvu hranu sobne temperature, poput žitarica, keksa ili hljeba. Važno je izbjegavati grebanje unutrašnjosti posuda, jer svaka ogrebotina predstavlja potencijalni izvor dodatnih čestica. Takođe, zagrijavanje hrane u plastičnim posudama, posebno u mikrotalasnoj, nije dobra ideja, čak ni kada na ambalaži piše da je „bezbjedna za mikrovalnu“.

  • Mnogi nisu svjesni da se mikroplastika oslobađa i iz naizgled bezopasnih predmeta poput plastičnih kašika, viljuški ili čak kesica za čaj. To pokazuje koliko je problem širok i koliko je važno smanjiti upotrebu plastike gdje god je to moguće. Ne radi se o potpunom izbjegavanju, već o svjesnijem izboru koji dugoročno može napraviti veliku razliku.

Na kraju, važno je zapamtiti da zdravlje često zavisi od sitnica koje zanemarujemo. Način na koji čuvamo hranu možda djeluje kao mala stvar, ali upravo tu svakodnevno dolazimo u kontakt s materijama koje unosimo u organizam. Biranje stakla, keramike ili metala umjesto plastike nije samo trend, već ulaganje u dugoročno zdravlje. Mikroplastiku ne možemo potpuno izbjeći, ali možemo znatno smanjiti njen uticaj pametnim i jednostavnim odlukama u kuhinji.