Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam pišemo na temu granica u porodici, što može biti prava borba za samopoštovanje i unutrašnju ravnotežu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Nažalost, često se dešava da ljudi toleriraju ponašanje drugih, misleći da čine nešto dobro, dok u stvarnosti to postaje toksično i štetno. Ova priča je o ženi koja je konačno odlučila da postavi granicu, nakon što je godinama trpela neprestanu invaziju u svoj život. U njenom slučaju, borba nije bila s nekim ko je bio očigledno loš, već sa sistemom i pasivnošću oko nje.

Darina je, poput mnogih žena, verovala da će ljubav, strpljenje i napori da održava harmoniju u svom braku doneti mir. Međutim, vremenom je shvatila da je situacija postajala nesnošljiva. Na početku je sve izgledalo kao svakodnevna rutina, sa svekrvom koja bi ulazila u njen dom i ponašala se kao da je ona ta koja odlučuje šta je ispravno, a šta nije. „Prašina. Čisti se odozgo nadole“, govorila bi Galina Viktorovna, ne ostavljajući Darini prostora za disanje. Svekrvina kritika nije bila samo savet, već zahtev za savršenstvom koje Darina nikada nije mogla da postigne, jer se stalno suočavala sa tuđim normama.

Kontrola se nastavila i u kuhinji, prostoru koji je trebalo da bude srce doma, a nije bila ništa manje opasna. Svekrvina kontrola hrane, komentari o tome šta muž treba da jede, premeštanje stvari u frižideru — sve je to postalo način na koji je Galina Viktorovna tvrdila dominaciju. Darina je bila svesna da nije bila u kontroli svog života, ali nije imala snage da nešto menja. Smatrala je da bi svaki pokušaj borbe mogao samo pogoršati stvari. A onda, jednog dana, u tišini, donela je odluku koja će promeniti njen život.

Ta odluka nije bila impulsivna, već rezultat godina napetosti i nesigurnosti. Kada je pozvala svog muža, Kostju, kako bi razgovarali o njihovoj situaciji, nada se u njegovu podršku brzo je nestala. „Hajde da se svi smirimo“, rekao je, izbegavajući da se postavi na bilo koju stranu. Taj trenutak bio je prekretnica za Darinu. Shvatila je da njegova pasivnost zapravo ide u korist njegovoj majci, a ne njoj. Tada je odlučila da se bori za sebe, i to na način koji joj je bio najbliži — postavljanjem granica koje su joj bile potrebne da bi sačuvala svoje dostojanstvo.

Svekrvina reakcija nije izostala. Galina Viktorovna, puna besa i gneva, nastavila je da pokušava da preuzme kontrolu, ali Darina više nije bila na istom mestu. Iako su se reči svekrve činile uverljive, Darina je ostala hladna. U tom trenutku, odlučila je da se oslobodi toga što je godinama smatrala normom. Uzela je muževljeve stvari, spakovala ih u kofer, i bez žurbe i straha, smireno je donela poslednju odluku. Nije to bila osveta, već čin samopoštovanja. Kad je svekrva shvatila šta se događa, bilo je kasno. U Darininim očima više nije bilo prostora za pregovore.

Kostja je, kad se vratio, očekivao haos. Suze, viku, dramu — ali zatekao je tišinu. Kofer je bio spakovan, a Darina je mirno večerala, postavljajući sto za jednu osobu. To je bio trenutak kad su sve iluzije nestale. Kostja nije bio izbačen iz stana, već isključen iz života koji nije znao da treba da štiti. Darina je tom odlukom jasno stavila do znanja da je ona ta koja će donositi odluke o svom životu, i to izvan tih granica koje su joj bile postavljene od strane drugih.

Priča o Darini nije samo priča o lošoj svekrvi ili slabom mužu. To je priča o odgovornosti i izboru. Svaka odrasla osoba ima pravo da bira: ili će izgraditi svoju porodicu i svoj život, ili će ostati u tuđoj senki. Darina je izabrala sebe, ne iz mržnje, već iz potrebe da živi slobodno i bez invazije. To je cena slobode, a ponekad ta sloboda dolazi sa zatvorenim vratima za one koji nas ne poštuju.

Ovakve situacije se ne dešavaju samo u fikcijama, već i u stvarnom životu, na primer, u domaćim slučajevima kada se porodice suočavaju sa međuljudskim konfliktima i problemima granica. Tako je i u našoj zemlji, gde često možemo primetiti da se mnogi parovi suočavaju sa izazovima kada je u pitanju međusobno poštovanje i podrška. Iako se u mnogim kulturama očekuje velika posvećenost porodici, važno je znati kada se postavljaju granice, kako bi se sačuvala lična sloboda i dostojanstvo. Takođe, mnoge žene u Srbiji suočavaju se sa sličnim izazovima kao Darina, pokušavajući da nađu balans između očekivanja od porodice i svog ličnog identiteta. Prepoznavanje i postavljanje granica može biti ključ za očuvanje zdravlja i mentalne ravnoteže.

S obzirom na sve to, veoma je važno obratiti pažnju na emocionalne i psihološke granice unutar porodice, koje bi trebale biti jasno postavljene i poštovane. Postoji mnogo priča o tome kako su žene u Srbiji i regionu znale da nađu snage da se odupru negativnim uticajima svojih partnera i porodica, što samo pokazuje koliko je važno imati sopstvenu snagu i samopoštovanje. To su priče koje inspirišu i pokreću na razmišljanje, jer su u osnovi ljudske, univerzalne, i svakako vredne pažnje i poštovanja.

 

 

„Ti nisi moja majka, zato prestani da stalno dolaziš u naš dom i da me učiš kako da živim! Ako se ovde pojaviš još jednom, moj muž više neće imati majku! Jesam li ti jasna?!“
Prašnjavo je, Darina. Učila sam te da se čišćenje počinje odozgo nadole. Prvo se brišu ormarići, zatim police, i tek onda pod.
Glas Galine Viktorovne — ravan i bez emocija — presekao je tišinu hodnika. Kažiprst sa besprekornim manikirom polako je povukao liniju po tamnoj površini police za cipele, ostavljajući za sobom bled trag. Nije ni pogledala snahu; njen pogled bio je prikovan za taj sitni, ali navodno presudan dokaz kućne nesposobnosti. To nije bilo pitanje niti prekor. Bila je to dijagnoza.
Darina se ćutke sklonila od vrata, puštajući svekrvu u stan. Nije smatrala potrebnim da objašnjava kako je tu policu obrisala tog jutra, niti da je u gradu pored prometne ulice prašina stalna pojava. Raspravljati se bilo je isto tako besmisleno kao raspravljati se sa kišom. Jednostavno je zatvorila vrata za njom, a klik brave zazvučao je neobično glasno.
Ne udostojivši Darinu ni kratkim pogledom, Galina Viktorovna je ušla u kuhinju poput inspektora koji stupa na palubu broda koji je pao na proveri. Držanje joj je bilo besprekorno — leđa prava, svaki korak odmjeren. Ona nije bila gost. Ona je bila kontrola. Njene ruke, otežale od skupih prstenova, naviknuto su se spustile na ručku frižidera. Vrata su se otvorila uz tiho šištanje, a svekrva je počela da proučava njegov sadržaj.
Nastavak možete pročitati na: