U današnjem članku poidsjećamo se života i stradanja Svetog mučenika Sevastijana jednog od najsnažnijih svjedoka vjere u ranim danima hrišćanstva. Njegova priča govori o hrabrosti i vjeri koja je nadjačala strah od smrti.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas se s posebnom pažnjom i poštovanjem prisjećaju Svetog mučenika Sevastijana, jednog od onih svetitelja čija priča snažno govori o vjeri, hrabrosti i istrajnosti u vremenima progona. Njegov život, iako vezan za rimski dvor i vojničku službu, pokazuje kako se istinska snaga ne mjeri položajem i moći, već spremnošću da se ostane vjeran svojim uvjerenjima, čak i onda kada to vodi ka stradanju.
- Sevastijan je još u mladosti stupio u vojsku, gdje se brzo istakao svojim znanjem, izgledom i hrabrošću. Upravo te osobine dovele su ga do toga da stekne naklonost rimskog cara Dioklecijana, koji ga je postavio za zapovjednika svoje dvorske garde. Ipak, iza ugleda i visokog položaja krila se tajna koju je Sevastijan pažljivo čuvao – bio je iskreni hrišćanin. U doba kada je ispovijedanje hrišćanske vjere značilo smrtnu opasnost, on je u tišini srca molio Boga i živio prema hrišćanskim načelima.
Kao čovjek poznat po čestitosti, pravednosti i milosrđu, Sevastijan je uživao veliko poštovanje među vojnicima. Svoj položaj nije koristio za ličnu korist, već da pomogne drugima, naročito onima koji su zbog vjere bili izloženi mučenjima i smrti. Gdje god je mogao, spašavao je hrišćane iz tamnica, a tamo gdje mu moć nije dopuštala da interveniše, bodrio ih je riječima i primjerom da ostanu postojani u vjeri.
Posebno se pamti njegov susret s braćom Markom i Markelinom, koji su zbog Hrista bili zatočeni i već na ivici da se odreknu svoje vjere. Sevastijan ih je svojim riječima ohrabrio, učvrstio i vratio im snagu da prihvate mučeništvo. Predanje kaže da se tada njegovo lice prosvijetlilo i da su prisutni vidjeli svjetlost nalik anđeoskoj, kao znak Božje blizine.
- Njegove riječi nisu ostale samo na nivou propovijedi – pratile su ih i brojne čudesne iscjeliteljske moći. Iscijelio je Zou, ženu tamničara Nikostrata, koja je godinama bila nijema, i nakon toga je cijela njena porodica primila krštenje. Pomogao je i Klavdiju, rimskom vojvodi, izliječivši njegova dva sina, što je dovelo do toga da se i Klavdije sa svojim domom okrene hrišćanstvu. Mnoga iscjeljenja bila su povod da se cijele porodice krste i promijene život, uključujući Trankvilina, oca Marka i Markelina, kao i rimskog eparha Hromatija i njegovog sina Tivurtija.
Ubrzo su uslijedila i stradanja. Prva je postradala sveta Zoa, koja je uhvaćena dok se molila na grobu apostola Petra, a potom bačena u rijeku Tibar. Nakon nje, mučen je i Tivurtije, kojem je ponuđen izbor između idolopoklonstva i smrti. On je, prema predanju, bos stao na užareni žar, ostavši nepovrijeđen, nakon čega je pogubljen mačem. I drugi hrišćani koji su prihvatili vjeru zahvaljujući Sevastijanu, stradali su na različite načine, svjedočeći svoju odanost Hristu.
- Na kraju, došao je red i na samog Sevastijana. Izveden je pred cara Dioklecijana, koji ga je optužio za izdaju. Sevastijan je mirno odgovorio da se uvijek molio Hristu za zdravlje cara i mir Rimskog carstva. Razjareni car naredio je da ga golog zaspu strijelama. Tijelo mučenika bilo je potpuno prekriveno strijelama, pa su svi mislili da je mrtav. Međutim, čudom Božijim, Sevastijan je preživio i pojavio se potpuno zdrav.
- Ipak, njegovo svjedočenje vjere tu nije završeno. Kada je ponovo uhvaćen, neznabošci su ga ubili motkama. Tako je Sveti Sevastijan postradao slavno za Hrista, preselivši se u Carstvo nebesko 287. godine, u vrijeme cara Dioklecijana.
Narodno vjerovanje i crkvena tradicija kažu da se na današnji dan posebno treba pomoliti za spas duše, zdravlje i blagostanje, podsjećajući se na snagu molitve i primjera svetitelja koji su život dali za vjeru. Molitva Svetom Sevastijanu izgovara se s nadom da će njegove molitve pred Bogom donijeti mir i utjehu svima koji mu se obraćaju s iskrenom vjerom.
