
Bila je 1986. godina. Gradovi su nosili patinu kasne jeseni, novogodišnja euforija polako se uvlačila u izloge i gradske trgove, a tramvaji su vozili svoje putnike kroz svakodnevicu Jugoslavije – tiho, sigurno, bez dramatičnih scena. I negde usred te tišine, desila se priča koja i danas, gotovo četiri decenije kasnije, izaziva osmeh i nežnu nostalgiju.