U današnjem članku pišemo o tome koliku penziju možete da očekujete ukoliko ste čitav život radili na minimalcu
Pitanje penzija u Srbiji oduvijek je tema koja izaziva snažne emocije, posebno među onima koji su cijeli radni vijek proveli radeći za minimalna primanja. Od početka ove godine došlo je do značajnog povećanja penzija od 14,8 posto, što je mnogima ulilo nadu da će barem donekle lakše prebroditi svakodnevne troškove. Nakon sprovedenih usklađivanja, prosječna januarska penzija iznosi 45.775 dinara, što predstavlja vidljiv pomak u odnosu na prethodni period, ali i dalje otvara brojna pitanja o stvarnom kvalitetu života penzionera.
- Posebno je osjetljiva situacija onih koji su dvije decenije radili za minimalnu platu. Prema zvaničnim procjenama, takvi radnici u starosti mogu očekivati penziju nešto višu od 100 eura, odnosno oko 14.366 dinara mjesečno. Iako na papiru taj iznos djeluje kao redovan prihod, u praksi on vrlo često nije dovoljan da pokrije osnovne životne potrebe, naročito u uslovima rasta cijena i sve skupljih zdravstvenih usluga.
Nakon odlaska u penziju, mnogi se suočavaju s realnošću u kojoj novac nestaje brže nego što stigne. Troškovi lijekova, pregleda, terapija i redovnih računa često pojedu veći dio primanja, pa penzionerima ostaje veoma malo za hranu, odjeću ili druge potrebe. Ovakva situacija kod mnogih stvara osjećaj nesigurnosti i straha od budućnosti, jer penzija, umjesto da bude nagrada za godine rada, postaje stalni izvor brige.
- U tom kontekstu, važno je spomenuti i Zakon o rehabilitaciji, koji donosi određene olakšice i prava osobama koje su u prošlosti bile nezakonito lišene svojih osnovnih prava. Ovaj zakon obuhvata ljude koji su trpjeli posljedice političkih, vjerskih, nacionalnih ili ideoloških progona, a njegova svrha je da im se barem djelimično nadoknadi učinjena nepravda. Prema zakonskim odredbama, rehabilitovane osobe ostvaruju pravo na poseban oblik staža, pri čemu im se radni staž produžava za cjelokupno vrijeme koje su provele na izdržavanju kazne ili pod mjerama represije.
- Osim produženog staža, ove osobe imaju pravo i na mjesečnu novčanu naknadu, što može predstavljati važan dodatak njihovim prihodima u poznim godinama. Takođe, u situacijama kada je nezaposlenost nastala kao direktna posljedica povrede prava i sloboda, prilikom obračuna penzije uzima se u obzir dodatni period, u trajanju do dvije godine. Ova odredba ima za cilj da ublaži finansijske gubitke koje su takvi pojedinci pretrpjeli zbog okolnosti na koje nisu mogli uticati.
Ipak, i pored zakonskih rješenja i povećanja penzija, ostaje činjenica da veliki broj penzionera i dalje živi na ivici egzistencije. Prosječna penzija često ne odražava stvarno stanje, jer značajan dio ljudi prima znatno niže iznose. Upravo oni koji su radili slabije plaćene poslove, ili su imali prekide u radnom stažu, danas su najugroženiji.
Ono što dodatno otežava situaciju jeste psihološki aspekt starenja uz finansijsku nesigurnost. Briga oko novca utiče na zdravlje, povećava stres i osjećaj bespomoćnosti, a mnogi penzioneri nerijetko izbjegavaju čak i osnovne zdravstvene preglede kako bi uštedjeli koji dinar. U takvim okolnostima, svako povećanje penzije, ma koliko skromno bilo, doživljava se kao olakšanje, ali ne i kao trajno rješenje.
Na kraju, jasno je da tema penzija nije samo pitanje brojki i procenata. To je priča o ljudima koji su decenijama gradili društvo i ekonomiju, a danas pokušavaju da dostojanstveno provedu starost. Povećanje od 14,8 posto jeste korak naprijed, ali ostaje potreba za dugoročnim rješenjima koja će osigurati da penzija zaista znači sigurnost, a ne puko preživljavanje. Bez toga, svaka nova statistika ostaje samo još jedan podatak koji malo mijenja svakodnevicu onih koji od penzije žive.
