Različita mišljenja o svijetu i ljudskoj prirodi postoje otkad postoji i sam čovjek. Kroz historiju su se mnogi filozofi, mislioci i mudraci bavili pitanjem šta zapravo čini čovjeka mudrim, a šta ga svrstava među one koji stalno griješe, ponavljaju iste obrasce i nikada ne uče iz vlastitog iskustva.
Još je Aristotel govorio da mudar čovjek u životu ne traži ono što je ugodno, već ono što smanjuje nevolje. Ta misao jasno ukazuje na razliku između kratkoročnog zadovoljstva i dugoročne koristi. Dok se mnogi vode trenutnim užicima, mudri ljudi biraju put koji možda nije lak, ali donosi mir, stabilnost i unutrašnju ravnotežu. Suprotno tome, budala često bira ono što je trenutno prijatno, iako zna da će ga kasnije koštati.
- Francuski filozof Jean de La Bruyère isticao je da je čvrsto uvjerenje u vlastitu inteligenciju često znak njenog nedostatka. Ljudi koji su zaista pametni rijetko osjećaju potrebu da se dokazuju, dok oni nesigurni u sebe najglasnije ističu svoju „pamet“. Upravo ih najviše mogu uzdrmati oni koji sami sumnjaju u sebe, jer se u toj nesigurnosti prepoznaju.
Eleanor Roosevelt je jednostavno, ali vrlo precizno objasnila razliku između ljudi: neinteligentni raspravljaju o tračevima i tuđim životima, dok inteligentni razgovaraju o idejama, moralu, istini, pravdi i lažima. Tema razgovora često otkriva dubinu čovjeka. Onaj ko stalno ogovara druge zapravo nema šta reći o sebi, dok onaj ko promišlja o svijetu traži smisao i razumijevanje.
Posebno zanimljiva razmišljanja odnose se na pametnu ženu. Pametna žena se ne hvali, ne nabraja tuđa imena, ne traži potvrdu kroz rasprave i ne ismijava druge. Njenu vrijednost ne određuju posao kojim se bavi, muškarac s kojim je u vezi, broj djece ili destinacije na koje putuje. Pametna žena se prepoznaje po oprezu, unutrašnjoj snazi i sposobnosti da prepozna prazna obećanja, čak i kada joj neko nudi „mjesec i zvijezde“.
- Jedan istočnjački mudrac je na pitanje kako razlikovati pametnu ženu od glupe odgovorio vrlo jednostavno: pametna je ona čiji se planovi u većem postotku ostvaruju. Ona ne živi u svijetu mašte i ne sanja o nemogućem, već postavlja realne ciljeve i radi na njihovom ispunjenju. Ne krivi druge za svoje neuspjehe, niti okolnosti vidi kao izgovor. Ako nešto ne ide, traži rješenje, a ne krivca.
Takva žena cijeni ono što ima, ali ne stoji u mjestu. Ne čeka da joj sreća pokuca na vrata, već je sama stvara. Spremna je hodati sama, donositi teške odluke i nositi se s posljedicama svojih izbora. Uživa u dobrim trenucima, ali iz loših uči. Upravo ta sposobnost prilagođavanja i učenja iz života čini je istinski pametnom.
Zanimljivo je kako se pojam mudrosti ne odnosi samo na filozofiju i životne stavove, već i na savremenu nauku. U medicini se, na primjer, sve više govori o preciznijem razumijevanju bolesti koje su ranije bile pogrešno tumačene. Nedavno je uveden novi naziv za vrstu demencije koja često oponaša Alzheimerovu bolest – limbičko-dominantni amnestički sindrom (LANS). Iako simptomi mogu izgledati slično, riječ je o sporijem i blažem stanju koje se uglavnom javlja kod osoba starijih od 80 godina.
Ova vrsta poremećaja povezana je s promjenama u limbičkom sistemu mozga, koji je zadužen za emocije, pamćenje i ponašanje. Za razliku od Alzheimerove bolesti, LANS se može preciznije razlikovati pomoću snimanja mozga i biomarkera. Iako se konačna dijagnoza još uvijek može potvrditi samo obdukcijom, nova medicinska saznanja omogućavaju jasnije razumijevanje i bolju brigu o pacijentima.
Istraživanja su pokazala da su promjene povezane s ovim sindromom vrlo česte kod starijih osoba, posebno onih starijih od 85 godina. Upravo to potvrđuje koliko je važno ne donositi brzoplete zaključke, bilo u životu ili u nauci. Kao i kod ljudske mudrosti, ključ je u nijansama, strpljenju i dubljem razumijevanju.
Na kraju, bilo da govorimo o filozofima, pametnim ženama ili savremenoj medicini, poruka ostaje ista: prava mudrost leži u tišini, dosljednosti i sposobnosti da se vidi dalje od površine. Ona ne viče, ne nameće se i ne traži pažnju. Jednostavno postoji – u načinu na koji živimo, mislimo i biramo ono što nam donosi manje nevolja, a više smisla.
