
Kupatilo. Taj mali hram tišine, pločica i poluosvetljenja, u kom se u mom slučaju ne događa prosvetljenje, već emotivni slom. Na zatvorenoj dasci WC šolje, u društvu mašine koja centrifugira kao da joj život od toga zavisi, ja sedim i plačem. Tiho, naravno. Jer ako dete čuje da plačeš, dobiće traumu. A ako muž čuje, reći će: "Šta ti je sad bilo?" Ništa. Samo sam mama. I ne mogu više.