Nestanak Alena Bjeloševića: Misterija koja i dalje traje
U dokumentarnom videu koji je objavljen na YouTube kanalu „Zenica kroz objektiv“, istražuje se jedan od najzagonetnijih slučajeva nestanka djeteta u bivšoj Jugoslaviji. Riječ je o Alenu Bjeloševiću, četverogodišnjem dječaku iz Zenice, koji je nestao 6. aprila 1986. godine, dok se igrao na obali rijeke Bosne. Ovaj slučaj nije samo obična vijest o nestanku djeteta; to je priča koja je duboko zakorijenjena u kolektivnoj svjesti ovog područja i koja, uprkos svim naporima, još uvijek traži odgovore. Nestanak djeteta ostavlja dubok trag u zajednici, a Alenov slučaj nije izuzetak. Mnogi lokalni stanovnici i dalje se sjećaju tog dana i razgovora koji su uslijedili.
Na dan Alenovog nestanka, sunčano proljetno poslijepodne u naselju Bilimišće pretvorilo se u noćnu moru za njegovu porodicu. Alen je igrao sa svojim starijim bratom Adnanom i nekoliko vršnjaka, uživajući u igri na obali rijeke. Rijeka Bosna nije bila sama; na njezinim obalama bilo je desetine ribara, među kojima je bio i Alenov otac, Tahir. Oko 12:30 sati, Adnan se na trenutak odvojio od Alena kako bi otišao do majke Lejle po parče hljeba. U tom kratkom vremenskom razdoblju, Alen je nestao. Čini se nevjerovatnim da, unatoč prisutnosti mnogih odraslih osoba, niko nije primijetio trenutak kada je dječak nestao. Ovaj trenutak nepažnje postao je predmet mnogih spekulacija i teorija o mogućim sudbinama malog Alena.
Potraga za Alenom započela je odmah. Otac, rođaci i prijatelji krenuli su nizvodno prema mostu koji se tada rekonstruirao. Tamo su naišli na neobičan prizor: jedan od radnika držao je u rukama Alenovu loptu, rekavši da ju je pronašao u vodi. Odbacili su mogućnost da se dječak utopio, jer je rijeka bila plitka, i svi su vjerovali da bi Alen mogao lako pregaziti. Međutim, bez obzira na sve napore, ronioci nisu uspjeli pronaći nijedan trag. Alenova porodica bila je slomljena, a svaka nova informacija donosila je bol, ali i nadu. Potraga je trajala danima, a uključen je i veći broj volontera koji su se pridružili porodici, pretražujući okolna područja i šume, ali bez uspjeha. Ova situacija stvorila je atmosferu očaja, ali i jedinstva među ljudima iz zajednice koji su se okupili kako bi pomogli.
Alen je bio izuzetno veselo i komunikativno dijete, svjesno svog identiteta i porijekla. Njegova porodica vjeruje da bi u tih trideset sekundi Adnanovog odsustva, neko mogao iskoristiti priliku i odvesti Alena. Postoji nada da je Alen još uvijek negdje živ, možda pod drugim imenom, nesvjestan svog porijekla. Iako su prošle decenije, sjećanje na njega ostaje snažno. Ovaj misterij dodatno komplikuje saznanje da Alen ima specifičnu resicu desnog uha koja nije u potpunosti srasla, što bi moglo poslužiti kao ključni dokaz u identifikaciji. Ova jedinstvena karakteristika često se spominje u svakom razgovoru o Alenu i predstavlja nadu za njegovu porodicu, jer bi mogla pomoći u njegovom pronalasku.
Lamija, Alenova sestra koja se rodila nakon njegovog nestanka, odrasla je s pričama o bratu kojeg nikada nije upoznala. Ona preuzima ulogu tragateljice, poručujući Alenu: „Ti si nestao, ja sam se rodila. Moja želja da te upoznam nikada neće proći“. Ova snažna izjava odražava ne samo bol porodice, već i njihovu upornost da saznaju istinu. Lamija je često izražavala želju da upozna brata, a njen emocionalni teret je dodatno naglašen kroz razgovore koje vodi s porodicom o Alenu. U 2018. godini, stručnjaci su izradili fotorobot koji prikazuje kako bi Alen mogao izgledati danas, dok se njegova porodica i dalje nada da će ga pronaći. Ovaj fotorobot je postao simbol nade za mnoge, a dijelio se putem društvenih mreža i lokalnih medija, u nadi da će neko možda prepoznati Alena.
Slučaj Alena Bjeloševića nije samo policijski dosije iz prošlosti; to je priča koja podsjeća na krhkost ljudske sigurnosti i snagu porodice koja se ne predaje. Za sve koji su osamdesetih godina boravili u Zenici, ili su možda prepoznali nekoga sa fotorobota, njihov glas može donijeti nove informacije koje bi mogle osvijetliti ovaj mračni slučaj. Možda Alen upravo sada gleda ovaj video. Kroz podizanje svijesti i širenje ove priče, nada u Bilimišću nikada ne umire. Svaka nova informacija može biti ključna, a svaki trag može voditi ka rješenju ovog zagonetnog nestanka. U međuvremenu, porodica nastavlja s borbom za pravdu, a njihova priča služi kao podsjetnik svima nama o važnosti zajedništva u teškim vremenima.
