Stari Sloveni su verovali da pojedine biljke donose nesreću i bedu i da ih nikada ne treba saditi u dvorištu
Kroz hrišćanstvo su se do danas očuvala mnoga verska verovanja o biljkama, poput onog da se hrast ne seče i da se za Božić unosi grana, prenose Novosti.
Na krov kuće stavlja se čuvarkuća ili, pak, perunika, jer štiti od groma. Blizu kuće se ne sadi bagrem, jer mu je staro ime bilo nerod. Takođe, bagrem ne treba kalemiti.
Ukoliko je neko drvo isečeno jer se osušilo, ili je korenje počelo da uništava temelje kuće, možda je vreme da se preoblikuje dvorište i da se prednost da biljkama koje su poštovali naši preci.
Orah u dvorištu donosi nesreću i smrt. Orahovo drvo nije dobro u blizini kuće, kako zbog žila, tako i zbog senke koja pada na kuću.
Nije dobro sedeti u hladovini orahovog drveta. Orah i dudovi na okućnici – ovde su svi ukućani izumrli.
Prvo treba zasaditi drveće i žbunje, a onda i cvetnice.
Hrast lužnjak je najlepši ukras koji dvorište može da ima, jer je krošnja lepo razgranata i pravi “debeo” hlad. Prija mu blizina vode, a ovo sveto drvo simbol je dugovečnosti.
Lipa je za Slovene bila sveto drvo, jer su cvetovi lekoviti. Lipa pčelama daje dobru pašu, a medovina je bila glavni izvor sl...