U današnjem članku vam donosimo priču o tragediji koja je zadesila mladu ženu. Ovo je priča o ženi koja nam govori kako je život nepredvidiv i kako nekada oni koji su nam najbliži budu naši najveći neprijatelji.
Ljeto 2024. godine u Italiji obilježila je potresna tragedija koja je u javnost dospjela tek nakon što su se složile sve kockice jedne mračne priče. U dubokoj, zabačenoj provaliji pronađeno je tijelo tridesetdvogodišnje Marte Marije Ohrisko, žene porijeklom iz Ukrajine, čiji je život završio daleko od očiju svijeta. Naizgled neprimjetna i povučena, Marta je posljednje mjesece provela živeći u kamp-prikolici smještenoj tik uz liticu, u gotovo potpunoj izolaciji.
- Taj usamljeni život dijelila je s Ilijom Batrakovim, četrdesetjednogodišnjim ruskim državljaninom. Spolja gledano, činilo se da su izabrali jednostavan život daleko od društva, buke i svakodnevnih obaveza. Međutim, iza te slike skrivala se realnost ispunjena strahom, kontrolom i nasiljem, koja je na kraju dovela do Martine smrti. Kada je njeno tijelo pronađeno, Ilija je policiji tvrdio da se radi o nesreći – da je Marta slučajno pala u provaliju i da je on bezuspješno pokušavao da joj pomogne.
U početku, takva verzija događaja nije odmah odbačena. Istražitelji su razmatrali mogućnost nesretnog slučaja, ali već pri prvom razgovoru s Ilijom primijetili su nelogičnosti. Njegove izjave bile su kontradiktorne, a emocije koje je pokazivao nisu odgovarale ozbiljnosti situacije. Nešto u njegovom ponašanju odavalo je hladnoću, kao da priča o događaju koji ga se zapravo ne tiče.
- Pravi preokret u istrazi dogodio se nekoliko dana kasnije, kada su policijski službenici detaljno pregledali telefone i poruke. Među njima su pronašli Martine posljednje riječi, poruku poslanu neposredno prije smrti. U njoj je stajalo da je pala, da je povrijeđena i da moli za pomoć. Bio je to očajnički vapaj žene koja je još bila živa, svjesna opasnosti i u panici, ali i dokaz da nije odmah izgubila život.
Umjesto da joj pomogne, Ilija je tu poruku ignorisao satima. Kasniji nalazi pokazali su da se ipak spustio do mjesta gdje je Marta ležala, ali ne da bi je spasio. Prema rezultatima istrage, tada je nad njom izvršio brutalno nasilje – udario ju je u lice i zadavio. Nakon toga se vratio u kamp-prikolicu, obrisao sve tragove komunikacije s njenog i svog telefona i tek narednog dana policiji prijavio njen nestanak, pokušavajući stvoriti privid zabrinutog partnera.
Obdukcija je donijela ključni dokaz koji je u potpunosti srušio verziju o nesreći. Ljekari su u Martininim disajnim putevima pronašli zemlju i biljne ostatke, što je jasno ukazivalo da je disala dok se nalazila u provaliji. Bila je živa, povrijeđena i ostavljena da pati, a taj nalaz bio je presudan da se slučaj okvalifikuje kao teško ubistvo.
- Kako je istraga odmicala, na vidjelo su izlazili i detalji Martine svakodnevice koji su dodatno potresli javnost. Njihov odnos nije bio miran život u dvoje, već dugogodišnji pakao sistematskog zlostavljanja. Ilija ju je fizički napadao, gasio cigarete na njenoj koži, palio joj odjeću i prijetio nožem. Marta je bila potpuno izolovana – bez kontakta s porodicom, prijateljima ili stručnjacima koji su joj mogli pomoći. Njeni brojni odlasci u hitnu pomoć zbog povreda bili su zabilježeni u medicinskoj dokumentaciji, ali to, nažalost, nije bilo dovoljno da je zaštiti.
Uprkos svemu, Marta je ostajala uz njega. Vjerovala je da će se promijeniti, da su njegovi ispadi posljedica alkohola i da će ljubav i strpljenje donijeti drugačiji ishod. Ta nada, koju dijele mnoge žrtve nasilja, pokazala se kobnom. Umjesto poboljšanja, nasilje je postajalo sve brutalnije, dok nije završilo njenim gubitkom života.
Nakon devet mjeseci intenzivne istrage, brojnih vještačenja i prikupljenih dokaza, Ilija Batrakov je zvanično optužen za teško ubistvo. Prijeti mu kazna do 24 godine zatvora, a prema riječima tužilaštva, dokazi su snažni i višestruko potkrijepljeni. Suđenje je u toku, ali šanse za oslobađajuću presudu gotovo da ne postoje.
- Priča Marte Ohrisko ostavlja gorak ukus i bolno podsjeća koliko su prvi znaci nasilja važni i koliko institucije moraju reagovati na vrijeme. Nasilje rijetko počinje naglo – ono se razvija tiho, kroz strah i kontrolu, dok žrtva ne izgubi snagu da se sama izbavi. Marta je vjerovala da ljubav može pobijediti agresiju, ali nasilje nikada nije i nikada neće biti izraz ljubavi.
Njena sudbina ne smije ostati samo još jedan crni naslov. Ona mora biti upozorenje i poziv na buđenje – da nijedna žena ne ostane sama u tišini, da se strah ne smije stavljati ispred vlastitog života i da svaki oblik nasilja mora biti prepoznat, prijavljen i zaustavljen na vrijeme.
