U današnjem članku pišemo o jednom sasvim običnom putu koji se pretvorio u mali, ali važan životni trenutak. Ova priča kakvu svako od nas može da doživi, podsjeća nas da se najiskrenije stvari često dese onda kada ih najmanje planiramo.
Artem Solovjev, uspješan poslovni čovjek, vozi svoj terenac kući nakon tri dana napornih pregovora. Poslovni svijet bio je pod kontrolom, ali njegovi misli nisu bile u računovodstvenim brojkama i rokovima – one su bile usmjerene prema jednoj važnoj večeri.
- Na tom putovanju, Artem nije očekivao da će ga jedan običan trenutak podsjetiti na nešto mnogo veće. Te večeri ga je čekao prvi pravi sastanak sa Jelenom, ženom koju je upoznao prije mjesec dana. Iako su se upoznali na jednoj konferenciji o malom biznisu, njezino pitanje nakon njegovog predavanja bilo je točno, precizno i toliko na mjestu da ga je potpuno izbacilo iz ravnoteže. To pitanje promijenilo je sve. Po završetku predavanja, zamijenili su brojeve telefona i njihovi su razgovori postali svakodnevni. Dugo se nije osjećao ovako – kao zaljubljeni tinejdžer, nervozno je čekao poruke i odgovore.
S Jelenom, Artem je osjećao da može biti svoj. Nije morao glumiti ni skrivati osjećaje, nije se bojao da će biti shvaćen kao slab. S njom je mogao biti potpuno otvoren i iskren, baš kao što mu je uvijek govorila njegova majka, Nina Pavlovna. Ona je, na svom specifičnom načinu, često zadirkivala sina zbog njegove pretjerane posvećenosti poslu i govoreći mu da se ne boji života. No, Artem je znao istinu – bojao se emocionalnih vezivanja, gubitka, razočaranja. U svom poslu je uvijek mogao da se sakrije, ali uz Jelenu je osjećao da mora da se otvori.
- Večer koju je planirao, uključujući večeru u restoranu na obali rijeke, bila je savršeno organizovana. Međutim, dok je vozio, Artem je iznenada shvatio da je zaboravio kupiti cvijeće, što je izazvalo osjećaj nelagode. Iako je prošao kroz grad i imao brojne prilike da se zaustavi u cvjećari, uvijek je mislio da će to obaviti kasnije. Posao je oduzeo previše vremena, pregovori su trajali duže nego što je očekivao, a tu je bio i hitan poziv sa gradilišta. Sada, dok je bio daleko od grada, osjećao se glupo što je krenuo na prvi pravi sastanak praznih ruku.
Put je vijugao između zlatnih žita i zelenih livada, a Artem je shvatio koliko rijetko primjećuje ljepotu oko sebe jer je uvijek bio zaokupljen rokovima i obavezama. I dok je razmišljao o svim obavezama, iznenada je ugledao autobusko stajalište. I pored njega, dječaka koji je sjedio na starom, prevrnutom plastičnom vedru. Ispred njega su stajali buketi poljskog cvijeća – tratinčice, plavičasti cvjetovi i sitne žute latice koje su izgledale skromno, ali živahno.
- U tom trenutku Artem je usporio i zaustavio auto, osjećajući kako mu se srce steže. Ovi cvjetovi nisu bili poput onih u luksuznoj cvjećari, ali su nosili nešto iskreno, nešto prirodno. Dječak, iako ozbiljan, prišao je i počeo pričati kako je cvijeće sam brao. Sjedio je tu od jutra, a baka ga je naučila važnosti rada. Artem je sagnuo glavu kako bi bio u istom nivou s njim, osjećajući kako ga je taj jednostavan prizor pogodio. U tim buketima je osjetio trud, strpljenje i odgovornost. Sve to je bilo u tim malim cvjetovima koji su izgledali tako nevino, tako jednostavno.
Artem je gledao ostatak buketa i u tom trenutku shvatio da savršeni poklon ne mora biti skup niti upakovan u sjajni celofan. Ponekad je, jednostavno, dovoljan mali gest da pokažeš pažnju i poštovanje prema nekome. U tom trenutku, Artem je znao da će upravo ti poljski cvjetovi biti najbolji uvod u večer koja ga čeka s Jelenom – večer koja će biti iskrena, jednostavna i prava, baš kao i osjećaji koje je tek počinjao da prihvata.
- Kada je nastavio vožnju, Artem je osjetio kako se promijenio njegov pogled na svet. Cvijeće koje je kupio od dječaka postalo je simbol njegovog otvaranja, simbol da najvažniji trenuci u životu nisu uvijek oni koje planiramo, već oni koji dolaze iznenada i neplanirano. Nije morao čekati savršene okolnosti, nego je mogao uživati u jednostavnim stvarima koje pružaju najiskrenije emocije. Taj mali trenutak na putu podsjetio ga je na to da ljubav i pažnja ne moraju biti skupi – dovoljno je biti prisutan, dovoljno je vidjeti ljepotu u onim malim stvarima oko nas.
Večera s Jelenom bila je početak nečeg novog, nečeg iskrenog. Iako je Artem u početku mislio da mu je poslovni svijet sve, ovaj trenutak na putu podsjetio ga je na to da je ljubav najvažniji put na kojem se nalazimo. I, dok je s Jelena razgovarao te večeri, cvijeće koje je donio postalo je simbol početka jedne nove, jednostavne, ali iskrene veze, u kojoj nije bilo mjesta za glumu, samo za pravu, iskrenu ljubav.
