Građani Bosne i Hercegovine koji putuju u Hrvatsku od početka novembra mogu dio carinskog postupka završiti prije dolaska na granicu, jer je Hrvatska carinska uprava uvela novu digitalnu uslugu eODPP za prijavu robe i obračun uvoznih davanja.
Riječ je o rješenju koje je zamišljeno kao praktična pomoć putnicima koji sa sobom nose robu kupljenu izvan Evropske unije, od tehničkih uređaja i odjeće do kućnih predmeta i druge robe za koju se inače mora utvrditi vrijednost i obračunati odgovarajuća davanja. Ipak, nova mogućnost ne mijenja osnovna pravila na granici: prijava ostaje obavezna ondje gdje je propisana, a carinski službenici i dalje imaju pravo da pregledaju robu, provjere dokumente i uporede unesene podatke sa stvarnim stanjem.
Za putnike iz BiH to znači da se administrativni dio postupka može pripremiti unaprijed, ali ne i zaobići. Sistem omogućava da se, prije ulaska u Hrvatsku, izračuna koliko bi davanja moglo biti naplaćeno za određenu robu, da se prijava ispuni bez otvaranja korisničkog računa i da se, kada je to potrebno, obavi i plaćanje prije samog dolaska na granični prijelaz.
Najveća korist novog sistema vjerovatno će se osjetiti kod onih koji često prelaze granicu i pritom prevoze robu veće vrijednosti. Međutim, upravo zato je važno razumjeti šta aplikacija može, a šta ne može da uradi, koje dokumente traži i zašto se vrijednost od 700 eura često pogrešno tumači kao opšta granica oslobađanja od plaćanja.
Kako funkcioniše eODPP i šta putnik mora imati uz sebe
Elektronski obračun davanja u putničkom prometu, skraćeno eODPP, dostupan je putem pametnog telefona, tableta ili računara, a posebna registracija nije potrebna. To putniku ostavlja mogućnost da prije puta unese osnovne podatke o robi i da procijeni iznos davanja koje bi mogao platiti. Prema informacijama Carinske uprave, obračun se može napraviti najranije pet dana prije dolaska na granični prijelaz.
Da bi prijava bila uredna, putnik mora imati račun za kupljene proizvode. U sistem se unose kategorija robe, količina, cijena, valuta plaćanja, broj računa i država u kojoj je roba kupljena. Kao osnov za obračun obično se uzima iznos sa računa, uključujući porez na dodanu vrijednost, a izuzetak postoji ako putnik ima dokument o povratu PDV-a koji je već ovjerila carinska služba države kupovine. U tom slučaju može se koristiti vrijednost bez tog poreza.
Nakon unosa podataka aplikacija automatski primjenjuje odgovarajuća vrijednosna i količinska oslobađanja, a zatim izračunava davanja za onaj dio robe koji nije oslobođen plaćanja. Kada se korisnik odluči za službenu prijavu, e-mailom dobija obračun, broj potvrde i upute za plaćanje. Na granici je potom potrebno pokazati broj potvrde i robu koja se unosi, a carinski službenik nakon pregleda može završiti postupak i izdati ovjereni obračun davanja.
Iako elektronska prijava može skratiti administrativni dio kontrole, ona ne garantuje da će putnik izbjeći čekanje. Na ukupno vrijeme zadržavanja utiču broj vozila, druge kontrole i eventualna potreba za detaljnijim pregledom robe. Drugim riječima, sistem ubrzava pripremu, ali ne uklanja granicu kao mjesto provjere.
Zašto 700 eura nije univerzalna granica oslobađanja
Jedan od najvažnijih dijelova novih pojašnjenja odnosi se na iznos od 700 eura. On se često spominje u razgovorima putnika, ali nije riječ o automatskom pravu da se sva roba do tog iznosa unese bez ikakvih davanja. Ta vrijednost se veže uz mogućnost primjene jedinstvene carinske stope od 2,5 posto na određenu nekomercijalnu robu, i to tek kada su ispunjeni propisani uslovi.
To praktično znači da ukupna cijena proizvoda nije jedini kriterij. Važnu ulogu imaju vrsta robe, namjena, količina, status putnika i carinski propisi koji se primjenjuju na konkretan slučaj. Tek nakon što se primijene odgovarajuća oslobađanja, sistem utvrđuje postoji li dio vrijednosti na koji treba obračunati davanja. Zato se granica od 700 eura ne može posmatrati kao jednostavna i univerzalna „dozvola” za besplatan unos robe.
Za neke proizvode, koji se često unose u Hrvatsku, postoje posebne propisane carinske stope. U tu grupu mogu spadati mobilni telefoni, prijenosni računari, odjeća, torbe, satovi, nakit, namještaj i određeni građevinski elementi. Za drugu robu dostupnu u aplikaciji može se primijeniti jedinstvena stopa od 2,5 posto, ali samo ako su ispunjeni svi uslovi i ako vrijednost robe nakon ličnog oslobađanja ne prelazi propisanu granicu.
Zbog toga su za putnike najvažnije dvije stvari: da znaju šta tačno prevoze i da ne pretpostavljaju da će svaki proizvod proći pod istim pravilima. Čak i kada je roba kupljena za vlastite potrebe, to ne znači automatski da je oslobođena svih davanja. Carina se uvijek gleda kroz kombinaciju vrijednosti, vrste proizvoda i okolnosti pod kojima se unosi.
Ko ne može koristiti elektronski obračun
Nova usluga nije namijenjena svima. Elektronski obračun nije moguć za robu za koju putnik nema račun, kao ni za proizvode koje aplikacija ne obuhvata svojim kategorijama. Postoje i posebna ograničenja za robu na koju se primjenjuju antidampinške ili zaštitne mjere, a kao primjer se navodi određeno betonsko željezo namijenjeno građevinskim radovima.
Elektronski obračun nije predviđen ni za robu koja podliježe zabranama i posebnim ograničenjima, među kojima su i određene vrste oružja. Isto važi i za slučajeve u kojima putnik želi ostvariti povlaštenu carinsku stopu na osnovu porijekla proizvoda, jer se takav zahtjev ne može riješiti automatskim putem kroz eODPP. U tim situacijama postupak se mora obaviti na graničnom prijelazu, prema pravilima koja vrijede za tu vrstu robe.
Ograničenja postoje i prema kategorijama putnika. Usluga nije namijenjena stanovnicima pograničnih područja na koje se primjenjuju posebna pravila, osobama koje svakodnevno prelaze granicu zbog posla niti članovima posada prijevoznih sredstava. U tu grupu spadaju, između ostalih, profesionalni vozači, piloti, kabinsko osoblje i zaposleni u željezničkom prijevozu. Upravo zbog toga korisno je prije puta provjeriti da li konkretan slučaj uopće ulazi u okvir za korištenje aplikacije.
Za putnike iz Bosne i Hercegovine koji povremeno kupuju robu u inostranstvu i nose je preko granice, nova usluga može biti olakšanje jer daje jasniju sliku o troškovima prije nego što stignu na prijelaz. To je naročito korisno kada se kupuju skuplji proizvodi, jer dodatna davanja mogu značajno promijeniti konačnu cijenu, a nepoznavanje pravila često dovodi do zabune i zadržavanja na granici.
Ipak, i uz digitalnu pripremu, odlučujući trenutak ostaje isti: carinski službenik na granici potvrđuje šta se unosi, upoređuje broj potvrde sa robom i završava postupak tek kada utvrdi da su ispunjeni svi propisani uslovi. Za mnoge putnike to će značiti manje papirologije prije puta, ali i dalje dovoljno razloga da račun, robu i eventualne dodatne dokumente drže spremne do samog prelaska granice.
