Oglasi - Advertisement

Desetero djece povrijeđeno je u utorak poslijepodne na pokretnim stepenicama tržnog centra „Galerija“ u Beogradu, a nakon incidenta uslijedile su potresne ispovijesti svjedoka, prve ljekarske procjene i provjere koje bi trebalo da razjasne kako je do pada došlo. Među povrijeđenima su bili učenici mlađeg školskog uzrasta na organizovanoj posjeti, a prema prvim informacijama sedmero djece imalo je teške povrede, dok su kasniji podaci pokazali da je troje djece hirurški zbrinuto.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Nesreća se dogodila 17. novembra 2026. godine, oko 14.35 sati, u jednom od najposjećenijih trgovačkih centara u srbijanskoj prijestonici. Grupa učenika, koja je prema svjedočenjima brojala približno 40 djece, bila je u pratnji nastavnica kada je došlo do incidenta na pokretnim stepenicama. U trenutku kada je jedno dijete palo, za njim su, prema prvobitnim opisima, počela padati i druga djeca koja su se nalazila iza njega.

Prve informacije s mjesta događaja bile su neujednačene i pokazivale su koliko je prizor bio haotičan. Dio izvještaja navodio je mogućnost da je neko dijete možda bilo gurnuto, dok su druge pretpostavke govorile o zaglavljenoj pertli ili kosi. Tačan uzrok pada zasad nije službeno utvrđen, a upravo zbog toga je istraga odmah usmjerena i na tehničke i na organizacione okolnosti događaja.

U javnosti su se brzo pojavila svjedočenja zaposlenih i posjetilaca koji su se zatekli u blizini. Njihovi opisi ne odnose se samo na sam pad, nego i na trenutke neposredno nakon njega, kada su se čuli plač, pozivi u pomoć i uznemirena galama među okupljenima. Takvi detalji pomogli su da se rekonstruiše neposredna slika nesreće, iako konačni zaključci tek treba da budu doneseni na osnovu policijskih i tužilačkih provjera.

Potresni trenuci na pokretnim stepenicama

Prema iskazima osoba koje su bile u blizini, cijela situacija odvijala se veoma brzo. Jedna radnica navela je da je vidjela kako više djece pada gotovo istovremeno, dok su drugi svjedoci govorili o djeci koja su ležala povrijeđena na podu i čekala pomoć. Među prizorima koji su najviše uznemirili prisutne bili su vidljive povrede glave i nogu, kao i tragovi krvi koji su, prema svjedočenjima, bili prisutni na mjestu nesreće.

Za mnoge od onih koji su se zatekli u tržnom centru, najteži dio nije bio samo pogled na povrijeđenu djecu, nego i osjećaj potpune zatečenosti. U takvim trenucima, kada su među povrijeđenima mališani od oko osam i devet godina, svaki sekund djeluje sporije nego što jeste. Dok su neki pokušavali da se probiju do djece i pruže prvu pomoć, drugi su, prema riječima svjedoka, ostali ukočeni pred prizorom koji nisu očekivali usred obične posjete trgovačkom centru.

Dok su radnici i prolaznici pokušavali da uspostave red, okupljeni su svjedočili i reakcijama koje su dodatno pojačale ogorčenje. Pojedini svjedoci naveli su da su neki posjetioci vadili mobilne telefone i snimali povrijeđenu djecu umjesto da pomognu ili omoguće medicinskim ekipama nesmetan prolaz. Takvo ponašanje izazvalo je negodovanje, jer je u trenutku kada su djeca bila povrijeđena najvažnije bilo zaštititi njihovu privatnost i obezbijediti brzu stručnu pomoć.

Iako su emocije bile snažne, svjedočenja zaposlenih i posjetilaca služe prije svega kao prvi sloj rekonstrukcije onoga što se dogodilo. Ona ne mogu zamijeniti službenu istragu, ali pomažu da se razumije zašto je incident izazvao toliku uznemirenost i zašto je reakcija prisutnih bila podijeljena između pomoći, šoka i potrebe da se utvrdi odgovornost.

Medicinska intervencija i prve procjene

Nakon nesreće na mjesto događaja upućeno je više ekipa Hitne pomoći, a medicinsko osoblje je pregledalo djecu i organizovalo njihov transport u zdravstvene ustanove. Prema informacijama koje je prenijela Hitna pomoć, najveći broj povreda odnosio se na glavu i lokomotorni sistem, što je zahtijevalo brzu procjenu stanja svakog učenika pojedinačno. Posebno osjetljiv dio cijele situacije bio je to što se radilo o djeci mlađeg školskog uzrasta, koja su u svega nekoliko trenutaka prešla iz rutinske posjete u medicinsku intervenciju.

Doktor Aleksandar Čokanović izjavio je, a to je 18. novembra prenio N1, da je Hitna pomoć poziv primila u 14.33 sata. Taj podatak pruža precizniji vremenski okvir događaja i pokazuje koliko je brzo sistem reagovao nakon što je nesreća prijavljena. U ovakvim incidentima najvažniji je prvi medicinski odgovor, jer upravo on određuje dalji tok zbrinjavanja, posebno kada postoji sumnja na teže povrede i kada je potrebno odmah procijeniti da li je neko od djece životno ugroženo.

Prve informacije govorile su da je sedmero djece zadobilo teške povrede, dok je troje povrijeđeno lakše. Međutim, narednog dana objavljeni su dodatni podaci koji su dali jasniju sliku o stanju mališana. Univerzitetski klinički centar Srbije saopćio je da je od desetero djece primljenih u Urgentni centar troje hirurški zbrinuto. Dio učenika, nakon pregleda i procjene, upućen je na kućno liječenje, dok su drugi ostali pod medicinskim nadzorom.

Takva dopuna informacija pokazuje koliko se početne procjene u prvim satima nakon nesreće često mijenjaju kada ljekari urade detaljnije preglede. U praksi, tek nakon toga postaje jasnije koliko je ko povrijeđen i kakva vrsta liječenja je potrebna. Zato je saopćenje zdravstvene ustanove bilo važno ne samo zbog preciznosti, nego i zbog smirivanja dijela zabrinute javnosti koja je čekala pouzdanije informacije o djeci.

Istraga se, prema službenim navodima koje su 18. novembra prenijeli RTV Vojvodina i N1, odnosi i na tehničku dokumentaciju i na videozapise, kao i na razgovore s odgovornim osobama. Sve to treba da pokaže da li je do pada došlo zbog neispravnosti, propusta u korištenju ili nekog drugog faktora. Dok se to ne utvrdi, odgovornost se ne može unaprijed pripisivati bilo kojoj osobi ili instituciji.

Za porodice učenika, međutim, najvažnije pitanje nije pravna kvalifikacija događaja, nego oporavak djece. U trenucima kada se čeka da ljekari daju konačnu sliku stanja, svaka nova informacija o tome da je neko dijete uspješno zbrinuto ima veliku težinu. U pozadini službenih provjera ostaju zabrinuti roditelji, škola i svi koji su tog dana očekivali običan izlet, a dobili vijest koja je prekinula svakodnevicu na najneugodniji mogući način.