Zdravstvena inspekcija u Hrvatskoj utvrdila je nepravilnosti u postupanju prema 32-godišnjem Kristianu Josipu Perišu, koji je preminuo 21. oktobra 2026. godine u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, a slučaj je nakon toga prerastao u ozbiljnu istragu koja obuhvata i moguće krivično djelo i propuste u radu ustanove.
Prema dostupnim informacijama, Periš je u bolnicu dovezen u pratnji hitne medicinske pomoći i policijskih službenika. Tokom boravka u ustanovi primijenjene su mjere fizičkog sputavanja, a upravo način na koji su te mjere sprovedene, kao i njihovo evidentiranje, kasnije su postali središte nadzora zdravstvene inspekcije. U međuvremenu su se otvorila i pitanja o tome kada je uprava bolnice obavijestila nadležno ministarstvo, te zbog čega su službene informacije stizale sa zakašnjenjem.
Slučaj je dobio dodatnu težinu nakon što su četvorica medicinskih tehničara osumnjičena za teško ubistvo posebno ranjive osobe i određeno im je istražno zatvaranje. Iako istraga još traje, a krivična odgovornost se može utvrditi samo u zakonom propisanom postupku, javnost je već dobila dovoljno razloga za zabrinutost zbog načina na koji su u ustanovi vođeni nadzor, dokumentacija i unutrašnje reakcije nakon smrti pacijenta.
Tragični ishod u zagrebačkom Jankomiru nije ostao samo pitanje jednog medicinskog slučaja. On je istovremeno otvorio širu raspravu o tome koliko su psihijatrijske ustanove spremne da u kriznim situacijama zaštite i pacijenta i osoblje, ali i koliko su efikasni mehanizmi nadzora kada dođe do ozbiljnog incidenta unutar zdravstvenog sistema.
Posljednji sati u bolnici
Kristian Josip Periš primljen je 21. oktobra 2026. godine u Kliniku za psihijatriju Sveti Ivan, smještenu u zagrebačkom Jankomiru. Prema dostupnoj dokumentaciji, dovezen je uz pratnju hitne pomoći i policije, što već samo po sebi pokazuje da je riječ o situaciji koja je iziskivala pojačan oprez i institucionalnu intervenciju. U takvim okolnostima uobičajeno je da se svaka mjera bilježi precizno i da postoji jasna trag o tome ko je donio odluku, zbog čega i na koliko dugo.

Tokom njegovog boravka u ustanovi primijenjene su mjere fizičkog sputavanja, koje se u određenim medicinskim situacijama koriste kada postoji neposredna opasnost za pacijenta ili druge osobe. Međutim, kasniji nalaz inspekcije pokazao je da nije problematično bilo samo postojanje takve mjere, nego i način na koji je sprovedena. U večernjim satima došlo je do srčanog zastoja, a iako je medicinsko osoblje pokušalo reanimaciju, stanje pacijenta nije bilo moguće stabilizovati. Periš je preminuo istog dana kada je primljen.
Prema izvještaju Hrvatske radiotelevizije od 10. novembra 2026. godine, Ministarstvo zdravstva je kasnije objavilo informacije o njegovim posljednjim satima u ustanovi, oslanjajući se na službene dokumente i saopštenja nadležnih tijela. Taj hronološki okvir bio je važan za razumijevanje cijelog slučaja, jer je omogućio rekonstrukciju događaja iz minuta u minut na osnovu onoga što je zabilježeno u službenoj dokumentaciji.
Inspekcijski nadzor pokrenut je nakon smrti pacijenta, a inspektori su pregledali medicinsku dokumentaciju, razgovarali sa dostupnim zaposlenicima i analizirali videosnimke iz ustanove. Takva kombinacija izvora bila je važna jer je omogućila upoređivanje onoga što je zapisano u papiru s onim što je zabilježila nadzorna kamera. Upravo tu su, prema kasnijem službenom nalazu, otkrivene nepravilnosti u evidentiranju mjera sputavanja.
Posebno je zabrinjavajući bio dio koji se odnosi na navode o primjeni fizičke sile prema pacijentu kojem je kretanje već bilo ograničeno. U medicinskim ustanovama takva intervencija mora imati jasno medicinsko opravdanje, trajati samo onoliko koliko je potrebno i biti precizno dokumentovana. Inspekcija je, prema objavljenim podacima Ministarstva zdravstva Hrvatske od 12. novembra, upravo u toj oblasti utvrdila nepravilnosti, kako u postupanju tako i u evidentiranju postupka.
Takav službeni nalaz važan je ne samo zbog konkretnog slučaja nego i zato što pokazuje gdje sistem može zakazati kada je riječ o osjetljivim pacijentima. U psihijatrijskim ustanovama granica između zaštite, kontrole i mogućeg prekoračenja ovlasti mora biti jasno definisana, a svako odstupanje ostavlja teške posljedice, ne samo po pacijenta nego i po povjerenje javnosti u cijeli zdravstveni aparat.

Krivična istraga i odgovornost zaposlenih
Dok se administrativni nadzor bavio medicinskom dokumentacijom i unutrašnjim procedurama, krivična istraga je prešla na pitanje lične odgovornosti zaposlenih. Četiri medicinska tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe, a prema informacijama iz istrage postoji sumnja da su tokom sputavanja postupali protivno pravilima medicinske struke i primijenili prekomjernu silu. Nadležni sud im je odredio istražni zatvor, što pokazuje težinu sumnji koje su se otvorile u ovom predmetu.
Agencija Hina je 12. novembra 2026. prenijela da je sud odredio istražni zatvor četvorici osumnjičenih medicinskih tehničara na osnovu postupanja policije, državnog odvjetništva i nadležnog suda. Iako se radi o vrlo teškoj kvalifikaciji, ostaje važno podsjetiti da osnovana sumnja nije isto što i pravosnažna presuda. Njihova eventualna krivična odgovornost biće utvrđivana u daljem postupku, uz sve standarde koje takvi slučajevi zahtijevaju.
Za porodicu preminulog mladića ovaj dio postupka predstavlja priliku da se razjasne okolnosti njegovih posljednjih sati. U takvim slučajevima, osim odgovora o medicinskom tretmanu, jednako je važno utvrditi ko je bio zadužen za nadzor, da li su pravila poštovana i jesu li svi uključeni postupali u skladu sa svojim obavezama. Bez takvih odgovora teško je zatvoriti pitanje koje je potreslo i stručnu i širu javnost.
Kašnjenje u obavještavanju i ostavka direktorice

Uz pitanja o samom postupanju prema Perišu, dodatnu težinu cijelom slučaju dalo je i kašnjenje u obavještavanju nadležnih organa. Ministrica zdravstva Irena Hrstić izjavila je da uprava ustanove nije odmah dostavila potrebne informacije Ministarstvu. Prema objavljenim podacima, direktorica bolnice za smrt je saznala još 21. oktobra, dok je službena obavijest Ministarstvu poslana znatno kasnije. To je otvorilo nova pitanja o unutrašnjem nadzoru i načinu na koji rukovodstvo komunicira sa državnim institucijama u kriznim okolnostima.
Prema saopštenju Vlade Republike Hrvatske od 11. novembra 2026. godine, ministrica je potvrdila i da je inspekcija zaprimila pritužbu advokata porodice 26. oktobra. Taj detalj pokazuje da se reakcija porodice i pravnih zastupnika odvijala ubrzo nakon tragedije, ali i da su službeni kanali kasnije morali popravljati ono što je trebalo biti riješeno odmah. Upravo zbog takvih okolnosti slučaj je postao i pitanje odgovornosti uprave, a ne samo postupanja pojedinih zaposlenika.
Nakon objave nalaza i sve većeg pritiska javnosti, direktorica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah podnijela je ostavku 12. novembra 2026. godine. Njena odluka uslijedila je u trenutku kada su se postavljala pitanja zbog čega nadzorni snimci nisu ranije detaljno pregledani i jesu li unutrašnji kontrolni mehanizmi mogli brže reagovati. Ostavka nije zatvorila priču, ali je označila važan institucionalni obrat u rukovođenju ustanovom.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević potvrdio je ostavku direktorice tokom sjednice Gradske skupštine, što je dodatno pokazalo da je slučaj odavno izašao iz okvira jedne bolnice. On je postao predmet političke, institucionalne i profesionalne odgovornosti, a pažnja javnosti i dalje je usmjerena na to kako su se mogli dogoditi propusti koji su završili smrću pacijenta i pokrenuli lanac istraga.
Za porodicu Kristiana Josipa Periša, međutim, sve institucionalne reakcije ostaju u drugom planu dok se ne dobije potpun odgovor na pitanje šta se tačno dogodilo tokom njegovog boravka u bolnici. Njegova smrt, nalaz inspekcije, krivična istraga i ostavka rukovodstva ostavili su trag koji će još dugo određivati ovaj predmet i način na koji se u javnosti govori o odgovornosti zdravstvenog sistema.













