Brazilski samoproglašeni parapsiholog Athos Salomé ponovo je privukao pažnju javnosti nizom prognoza za 2026. godinu, u kojima spaja geopolitičke tenzije, tehnološke prijetnje i prirodne poremećaje. Pojedini mediji ga i dalje nazivaju „Živim Nostradamusom“, ali njegove najnovije tvrdnje ostaju u području ličnih predviđanja, a ne potvrđenih zaključaka institucija ili stručnih tijela.
Salomé, koji je već ranije gradio reputaciju na dramatičnim najavama, ovoga puta fokus stavlja na tri krizna prostora: Bliski istok, Arktik i afrički Sahel. Uz to upozorava i na opasnosti povezane s umjetnom inteligencijom, cyber napadima i solarnim olujama. Njegove pristalice tvrde da je ranije pogađao velike događaje, ali takve tvrdnje nisu uvijek potkrijepljene preciznim i nezavisno provjerljivim dokazima.
Zbog toga se i ovaj talas interesa oko njegovih izjava kreće između radoznalosti i opreza. S jedne strane, riječ je o temama koje zaista nose političku i sigurnosnu težinu. S druge, način na koji ih Salomé tumači ostaje spekulativan i ne može se izjednačiti sa naučnim prognozama ili službenim procjenama.
Bliski istok i tvrdnje o mogućoj eskalaciji
Jedna od najviše prenošenih Saloméovih procjena odnosi se na Iran i šire odnose na Bliskom istoku. Prema njegovim tvrdnjama, napredovanje iranskog nuklearnog programa, kao i političko-vojne napetosti između Teherana i Izraela, mogli bi dovesti do ozbiljnijeg pogoršanja situacije u tom dijelu svijeta.
To, međutim, nije nova politička dijagnoza nastala izvan postojećeg konteksta. Napetosti oko iranskog nuklearnog programa i odnosa Irana i Izraela prisutne su godinama, pa sama najava da bi moglo doći do dodatne eskalacije ne predstavlja po sebi dokaz neke izvanredne prediktivne sposobnosti. Drugim riječima, riječ je o temi koja je već duboko ukorijenjena u međunarodnoj politici.
U medijskim izvještajima njegove riječi prenose se kao upozorenje da bi Iran i Izrael mogli ući u period pojačane nestabilnosti. Ali za ozbiljnu procjenu takve tvrdnje važnije je kada je prognoza objavljena, koliko je bila konkretna i šta se tačno dogodilo nakon toga. Bez tih elemenata, naknadna sličnost između prognoze i stvarnih događaja ostaje nedovoljna za čvrst zaključak.
Arktik kao prostor sve većeg rivalstva
Drugo područje koje Salomé izdvaja jeste krajnji sjever planete. U njegovoj verziji budućnosti, topljenje leda, otvaranje novih pomorskih ruta i borba za energetske resurse dodatno bi pojačali strateško nadmetanje Rusije i članica NATO-a. U nekim izjavama ide i korak dalje, govoreći o ruskim raketnim sistemima i mogućnosti direktnijeg vojnog suočavanja.
I ovdje je važno razdvojiti činjenice od interpretacije. Arktik zaista jeste zona rastućeg geopolitičkog značaja, što potvrđuju i brojne međunarodne analize. Međutim, prelazak od te opšte činjenice do tvrdnje da će se dogoditi konkretan sukob ostaje neprovjeren i spekulativan. Saloméova prognoza polazi od realnih napetosti, ali ih zatim pretvara u lični scenarij razvoja događaja.
Zato njegovo upozorenje o Arktiku više govori o tome kako se geopolitički strahovi danas prepliću s javnim interesovanjem za proročanske figure nego o samoj sigurnosti budućeg ishoda. Nove morske rute i energetski potencijal tog područja jesu stvarni faktori rivalstva, ali se iz toga ne može izvući pouzdan datum ni tačan oblik mogućeg konflikta.
Sahel, nestabilnost i poznati sigurnosni rizici
Treće krizno područje u Saloméovim najavama nalazi se u Africi, posebno u Nigeru i širem Sahelu. On smatra da bi slabljenje prisustva zapadnih vojnih snaga, djelovanje ekstremističkih organizacija i rivalstvo različitih međunarodnih aktera mogli dodatno destabilizovati regiju.
Za razliku od njegovih najdramatičnijih upozorenja o drugim dijelovima svijeta, ovdje se oslanja na probleme koji su već odavno poznati. Sahel je godinama suočen sa sigurnosnim izazovima, državnim prevratima, djelovanjem naoružanih grupa i složenim odnosima između lokalnih i međunarodnih interesa. Zbog toga je mogućnost daljeg pogoršanja vrlo lako uklopiti u postojeće političke i sigurnosne analize.
Upravo tu leži i ograničenje njegove tvrdnje: kada je riječ o prostoru koji već dugo prolazi kroz nestabilnost, široka najava da bi situacija mogla postati gora ne govori mnogo o tome da je neko doista unaprijed vidio specifičan događaj. Umjesto natprirodne preciznosti, tu se više vidi tumačenje trendova koji su već na površini međunarodne politike.
Tehnologija, cyber prijetnje i solarne oluje
Salomé se ne ograničava na ratne scenarije. U svojim nastupima upozorava i na cyber napade, nekontrolisanu primjenu umjetne inteligencije te moguće poremećaje tehnološke infrastrukture. Posebno spominje solarne oluje, za koje kaže da bi mogle uticati na satelite, komunikacijske sisteme i električne mreže.
Za razliku od njegovog proročanskog okvira, sama tema nije izmišljena. Cyber sigurnost, svemirsko vrijeme i otpornost električnih mreža zaista su među pitanjima koje prate naučne i sigurnosne institucije. Ipak, iz činjenice da ti rizici postoje ne slijedi da je moguće unaprijed znati tačan trenutak kada će se nešto dogoditi ili kolike će posljedice biti.
Tu se najjasnije vidi razlika između ozbiljne analize i lične prognoze. Stručne institucije procjenjuju vjerovatnoću i ranjivost sistema, dok Salomé svoje tvrdnje predstavlja kroz dramatičan narativ o nadolazećim poremećajima. Izvor upravo zato insistira da njegove izjave treba čitati kao interpretacije, a ne kao potvrđene informacije o budućnosti.
Stare tvrdnje i pitanje provjerljivosti
Veliki dio Saloméove popularnosti počiva na uvjerenju njegovih pristalica da je navodno ranije govorio o pandemiji COVID-19, smrti kraljice Elizabete II i drugim velikim događajima. Međutim, problem nastaje kada se traže originalni zapisi, precizan datum objave i dovoljno konkretna formulacija koja bi zaista prethodila događaju.
U medijskim tekstovima se često pojavljuju neodređene sintagme poput „biološke prijetnje“ ili „globalnog poremećaja“. Takve fraze se naknadno mogu povezivati s pandemijom, ali to ne znači da su one bile jasno i nedvosmisleno izgovorene baš u tom smislu. Kada se oslanja samo na kasnije interpretacije, bez originalne, datirane izjave, teško je dokazati da je nešto doista bilo precizno predviđeno.
Zbog toga izvor oprezno podsjeća da se ovakve prognoze ne smiju tretirati kao potvrđena predviđanja. I kada se naknadno učini da se neka riječ ili opšta sintagma uklapa u stvarni događaj, to i dalje ne dokazuje da je autor posjedovao posebnu sposobnost uvida u budućnost. U pitanju je, prije svega, metodološki problem provjere takvih tvrdnji.
Salomé je u novijim medijskim nastupima i sam priznao da nijedna metoda predviđanja nije nepogrešiva i da su njegove prognoze zapravo interpretacije. Upravo ta izjava, prema izvoru, predstavlja najvažniji okvir za razumijevanje njegovih najnovijih najava. One govore o mogućim scenarijima, ali ne daju sigurnost da će se išta od toga dogoditi na način kako je opisano.
U tom smislu, njegova priča ostaje na tankoj liniji između javne fascinacije i kritičkog odmaka. Iran, Arktik, Sahel, cyber prijetnje i solarne oluje jesu teme koje zaista oblikuju savremenu globalnu bezbjednost, ali iz toga ne proizlazi da je neko unaprijed otkrio njihov ishod. A upravo tu se završava prostor za tvrdnje i počinje prostor za provjeru.
