Profesionalni vozači iz Bosne i Hercegovine sve češće nailaze na probleme na granicama Evropske unije jer se pravilo o boravku od 90 dana u periodu od 180 dana počinje strožije provoditi, a prevoznici upozoravaju da bi posljedice mogle osjetiti cijeli transportni sektor i tržište robe.
Ono što je do juče za mnoge vozače bio administrativni detalj, sada postaje ozbiljna prepreka za svakodnevni posao. Predstavnici transportne industrije tvrde da su pojedini vozači već vraćeni sa graničnih prelaza jer su iskoristili dozvoljeni boravak u šengenskom prostoru, a takvi slučajevi, prema njihovim procjenama, mogli bi postati sve učestaliji kako mjeseci budu odmicali.
Problem nije samo u tome što se pravilo primjenjuje preciznije nego ranije, već i u činjenici da se ono odnosi na ljude čiji je radni ritam vezan za međunarodne ture, rokove isporuke i prelazak više granica u kratkom vremenu.
U toj računici ne radi se o turističkom boravku, nego o poslu koji održava lance snabdijevanja i omogućava da roba iz Bosne i Hercegovine i kroz Bosnu i Hercegovinu stigne do krajnjih kupaca.
Informacije o pojačanim kontrolama dolaze iz izjava predstavnika prevozničkih udruženja i ljudi iz logističkog sektora, koji navode da su iskustva s terena već dovoljno upozoravajuća. Njihova poruka je jasna: ako se za profesionalne vozače ne pronađe posebno rješenje, posljedice bi mogle biti mnogo šire od pojedinačnih problema na granici.
Elektronska kontrola na granicama mijenja praksu
Posebnu pažnju privuklo je to što se na graničnim prelazima sada elektronski provjerava koliko je dana određena osoba provela u šengenskom području. Prema riječima predstavnika prevoznika, ranije je u praksi postojalo više prostora za različita tumačenja, dok današnji sistem odmah pokazuje da li je dozvoljeni boravak prekoračen.
Pravilo 90 dana u okviru 180 dana dio je šengenskog režima za kratkotrajni boravak državljana zemalja koje nisu članice Evropske unije. Kontrola se oslanja na evidenciju ulazaka i izlazaka, pa granični sistem sabira svaki dan proveden unutar tog prostora. Upravo zato vozači koji često putuju preko granice mogu mnogo brže doći do limita nego što bi to na prvi pogled izgledalo.
Za profesionalne vozače iz BiH to znači da se više ne može računati na staru praksu i na eventualnu fleksibilnost na pojedinim prelazima. Kako navode prevoznici, problem nije samo u broju dana, nego u tome što je veliki dio posla raspoređen tako da vozači gotovo stalno ulaze i izlaze iz šengenskog prostora, ponekad bez dovoljno vremena da se boravak „resetuje“ za sljedeću turu.
U praksi se najviše oslanja na evidenciju, a to znači da i vozači i njihove kompanije moraju mnogo pažljivije pratiti koliko je ko već proveo vremena na teritoriji Evropske unije. Prema navodima iz transportnog sektora, upravo zbog toga raste bojazan da bi se u periodima pojačanog obima posla, posebno u avgustu i septembru, broj problema mogao dodatno povećati.
Nedostatak vozača pojačava pritisak na firme
Cijela priča dobija dodatnu težinu zbog toga što transportne kompanije već dugo imaju problema s pronalaskom novih profesionalnih vozača. Prevoznici upozoravaju da nije lako naći zamjenu za radnike koji bi, zbog ograničenja u šengenskom prostoru, morali privremeno ili trajno prestati voziti međunarodne ture.
Ovakve vijesti uvijek izazovu zabrinutost kod ljudi koji putuju i prelaze granice.
Čovjek se zapita koliko je važno imati sve papire i poštovati pravila prije nego što krene na put.
Nije lako kada neko pređe toliki put, a onda bude vraćen zbog nečega što je mogao ranije provjeriti.
Dobro je da se ovakve informacije dijele kako bi se ljudi na vrijeme pripremili i izbjegli probleme.
Na kraju, malo pažnje i provjere može uštedjeti mnogo nervoze i vremena.
Nedostatak vozača nije novi problem. On traje godinama i pogađa veći dio Evrope, a razlozi su dobro poznati u industriji: zahtjevi posla, dugi sati na putu, odgovornost, ritam međunarodnog transporta i uslovi koji mnogima nisu dovoljno privlačni. Zbog toga svako novo ograničenje, makar ono dolazilo iz postojećih pravila, u praksi postaje još jedan udar na sektor koji već radi pod pritiskom.
Predstavnici privrede smatraju da bi se moralo razmišljati o posebno prilagođenom tretmanu za profesionalne vozače, jer njihovo kretanje nije isto kao kretanje običnih putnika. Oni u zemlje Evropske unije ne dolaze radi odmora ili kratkog boravka, nego zato što obavljaju posao od koga zavise firme, kupci i transport robe između država.
Zbog toga se u sektoru sve više govori o tome da bi stroga primjena propisa mogla biti nesrazmjerna prema ljudima čiji je posao upravo prelazak granica. Transportne kompanije, kako navode njihovi predstavnici, već sada rade u uslovima u kojima je svako odgađanje ili iznenadni povratak vozača teško nadoknadiv, posebno kada je tržište suočeno s manjkom radne snage.
Moguće posljedice za lance snabdijevanja i kompanije
Upozorenja prevoznika ne odnose se samo na pojedinačne vozače nego i na širu ekonomsku sliku. Ako kompanije ne budu mogle osigurati dovoljan broj ljudi za međunarodne ture, moguće su sporije isporuke, veći troškovi poslovanja i dodatni pritisak na firme koje zavise od prekograničnog prevoza.
Lanci snabdijevanja posebno su osjetljivi na ovakve poremećaje jer se veliki dio robe između država prevozi drumskim putem. Kada nema dovoljno dostupnih vozača ili kada oni ne mogu da rade u planiranom ritmu, posljedice se ne zadržavaju samo u logistici. One se šire na trgovinu, proizvodnju i sve one kompanije koje ovise o tome da roba stigne na vrijeme.
Dio prevoznika upozorava i na dugoročnije posljedice, među kojima je i mogućnost da pojedine firme odluče da premjeste ili registruju poslovanje u susjednim evropskim državama. Takav potez bi, prema njihovom tumačenju, mogao olakšati rad, ali bi istovremeno povećao troškove i promijenio raspored ulaganja, poreznih prihoda i poslovnih planova.
U pozadini svega ostaje osjećaj da se jedan tehnički propis pretvara u veliko poslovno pitanje. Vozači koji su godinama navikli da prelaze granice prema rasporedu posla sada moraju pratiti i kalendar boravka, dok kompanije pokušavaju pronaći način da održe ugovore, rokove i kupce bez dodatnih zastoja.
Za sektor koji već radi uz hroničan manjak radne snage, svako novo ograničenje djeluje kao test izdržljivosti. Ako se ne pronađe model koji će uzeti u obzir posebnost posla profesionalnih vozača, problemi na granicama mogli bi se vrlo brzo preliti u cijeli sistem prevoza robe, a s njim i u svakodnevno poslovanje brojnih firmi u Bosni i Hercegovini.
