Vladeta Jerotić je smatrao da se sposobnost čovjeka da voli ne rađa tek u odrasloj dobi, nego da svoje prve i najdublje obrise dobija mnogo ranije, u porodičnom okruženju i u odnosu s roditeljima. U njegovim promišljanjima ljubav nije bila samo emocija, nego i iskustvo sigurnosti, prihvaćenosti i povjerenja koje dijete stiče u najranijim godinama života.
O tome zašto neki ljudi kasnije teško pokazuju nježnost, otvaraju se drugima ili ostaju oprezni pred bliskošću, Jerotić je govorio kroz prizmu djetinjstva. Njegov pogled na emotivni razvoj i danas privlači pažnju jer podsjeća da način na koji roditelji vole, reagiraju i komuniciraju ostavlja trag koji se ne briše lako.
U tekstu objavljenom 13. augusta 2023. godine prenesena su njegova razmišljanja o tome kako rano porodično iskustvo oblikuje kasnije odnose, ali i uz napomenu da savremena psihologija ne smatra prošlost konačnom presudom. Drugim riječima, rana emocionalna rana može biti duboka, ali ne mora zauvijek određivati čovjekovu sposobnost da razvije zdrav odnos prema sebi i drugima.
Korijeni ljubavi u ranom djetinjstvu
Jerotić je posebno naglašavao da dijete uči voljeti kroz ono što svakodnevno doživljava. Ako odrasta uz nježnost, razumijevanje i dosljednost, lakše razvija osjećaj da je svijet predvidljiv i da bliskost nije prijetnja. Takvo dijete, smatrao je on, kasnije lakše vjeruje drugima i slobodnije pokazuje osjećanja.
Nasuprot tome, kada roditelji ne pružaju dovoljno topline ili kada dijete iznova osjeća emocionalnu udaljenost, u njemu se može razviti nesigurnost. Ono tada ne nauči samo da bude oprezno, nego i da ljubav doživljava kao nešto što mora zaslužiti. Upravo tu Jerotić vidi jednu od najvažnijih prepreka kasnijem stvaranju dubokih, stabilnih odnosa.

Takva razmišljanja dobijaju dodatnu težinu kada se povežu s naučnim saznanjima. Prema radu “Young Children Develop in an Environment of Relationships”, koji je 2004. objavilo Nacionalno naučno vijeće za razvoj djeteta preko Univerziteta Harvard, kvalitet ranih odnosa važan je za emocionalni i društveni razvoj. Dokument je zasnovan na pregledu naučnih istraživanja i objašnjava koliko stabilni odnosi s odraslima utiču na formiranje ličnosti.
Kada roditelji šalju miješane poruke
Posebno je upozoravao na situacije u kojima se ponašanje roditelja mijenja iz časa u čas. Dijete koje jednom dobije toplinu, a drugi put hladnoću, odbacivanje ili pretjeranu strogoću, teško može razviti miran unutrašnji osjećaj sigurnosti. Umjesto spontanosti, ono često uči oprez.
Takvo dijete ne posmatra samo svijet oko sebe nego i raspoloženje odraslih. Prilagođava se, mjeri riječi, pokušava izbjeći reakcije koje bi mogle donijeti neprijatnost. Jerotić je smatrao da se iz takvog okruženja često razvija kasniji strah od napuštanja, nepovjerenje ili poteškoća u otvaranju prema drugoj osobi.
U tekstu je u tom kontekstu spomenuto i istraživanje koje je Američko psihološko udruženje predstavilo 2007. godine. U dugotrajnom praćenju razvoja 78 osoba, istraživači su ispitivali vezu između ranih iskustava privrženosti i kvaliteta kasnijih romantičnih odnosa. Nalazi, kako je navedeno, ukazuju na povezanost, ali ne i na to da je nečija budućnost unaprijed zapečaćena.

Jedna sigurna osoba može promijeniti mnogo
Iako je Jerotić veliku važnost pridavao ljubavi oba roditelja, nije smatrao da je djetetu nužno potrebna savršena porodica da bi razvilo osjećaj sigurnosti. Smatrao je da i jedan roditelj, ako je stabilan, prisutan i brižan, može postati ključna emocionalna tačka oslonca.
To može biti posebno važno u porodicama koje prolaze kroz razvod, gubitak ili druge teške okolnosti. Dijete tada, kako je opisano u tekstu, ne traži teorijsko objašnjenje svijeta, nego osobu kojoj može prići kada je uplašeno, tužno ili nesigurno. Takva odrasla osoba ne mora biti biološki roditelj; važno je da bude dosljedna i emotivno dostupna.
U istom duhu, Centar za razvoj djeteta Univerziteta Harvard navodi da je jedan od najvažnijih zaštitnih faktora za djecu koja prolaze kroz teške okolnosti upravo stabilan odnos s najmanje jednom odraslom osobom koja pruža podršku. Taj odnos, prema izvoru, pomaže djetetu da izgradi osjećaj otpornosti i da lakše podnese stresne situacije.
Harvard Developing Child Center u svojim materijalima dodatno objašnjava da svakodnevna komunikacija između djeteta i odrasle osobe pomaže razvoju moždanih veza važnih za govor, socijalne vještine i emocionalno funkcionisanje. U tom okviru ljubav prestaje biti samo apstraktan pojam i postaje konkretna praksa: način gledanja, slušanja, reagiranja i ostajanja uz dijete.
Zato su Jerotićeve poruke i dalje prepoznatljive mnogim čitateljima. One podsjećaju da se emocionalna sigurnost gradi u malim gestama, a ne samo u velikim deklaracijama. Dijete često ne pamti savjete onoliko koliko pamti ton glasa, način rasprave, spremnost roditelja da priznaju grešku i njihovu sposobnost da ostanu smireni u sukobu.
Naučiti voljeti i poslije teškog djetinjstva
Jedan od važnih dijelova Jerotićevog razmišljanja jeste uvjerenje da teška djetinjstva ne moraju biti presuda. Iako rana iskustva mogu ostaviti snažan trag, čovjek tokom života može naučiti prepoznati stare obrasce, mijenjati ih i razvijati drugačiji odnos prema drugima. Ta mogućnost promjene bila je važna jer je otvarala prostor za nadu, a ne za trajno zatvaranje.
Prijateljstva, partnerska podrška, lični razvoj i psihoterapija, kako stoji u izvoru, mogu pomoći osobi da shvati zašto reagira na određeni način i da polako gradi povjerenje. To je posebno važno za ljude koji su odrasli uz nesigurnost, jer upravo oni često najviše osjećaju strah od odbacivanja, iako duboko žele bliskost.
U tom smislu, Jerotićeve poruke nisu samo podsjetnik na značaj roditeljske nježnosti nego i poziv odraslima da sagledaju vlastitu prošlost bez poricanja. On je, prema tekstu, govorio o važnim stvarima koje se tiču svake porodice, a posebno o tome da djeca najviše trebaju ljubav, pažnju i osjećaj da su prihvaćena.
Iz te perspektive, njegova misao ostaje jednostavna, ali zahtjevna: roditelji ne oblikuju djecu samo onim što im kažu, nego i onim što svakodnevno žive pred njima. A dijete, čak i kada odrasta uz nedostatak topline, može kasnije pronaći put do sigurnijeg odnosa, ako naiđe na ljude koji će mu pokazati da bliskost može biti mirna, pouzdana i stvarna.
Zato se Jerotićeve riječi i dalje čitaju kao podsjetnik da ljubav nije samo osjećaj koji dolazi sam od sebe. Ona se uči, čuva i potvrđuje kroz odnos. A kad jednom bude prepoznata kao nešto sigurno, postaje lakše i davati je drugima, bez stalnog straha da će biti izgubljena.















