Oglasi - Advertisement

Smrt bivšeg hrvatskog atletičara Kristiana Josipa Periša, koji je preminuo u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici, otvorila je niz ozbiljnih pitanja o postupanju osoblja, vremenskom slijedu događaja i dokazima koje istražitelji tek treba da slože u cjelinu. Kako istraga odmiče, u fokusu su snimci nadzornih kamera, navodni metalni predmet iz bolničke dokumentacije i činjenica da je ključni materijal policiji predat tek nakon više od dvije sedmice.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Periš je, prema dostupnim informacijama, imao 32 godine kada je 21. oktobra 2026. preminuo u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru. Njegova smrt odmah je izazvala zabrinutost jer se nije radilo samo o tragičnom završetku jednog života, nego i o slučaju koji je pokrenuo sumnje u mogući propust institucija koje su trebale brinuti o pacijentu.

U javnosti se istovremeno širilo više verzija događaja, a dio informacija dolazio je iz medijskih izvještaja koji su se pozivali na dokumentaciju državnog odvjetništva i bolničke zapise. Iako takvi navodi ne predstavljaju konačnu sudsku istinu, oni su usmjerili pažnju na najosjetljivije dijelove slučaja: povrede zabilježene tokom obdukcije, vraćene lične stvari i sadržaj video-nadzora koji bi mogao rekonstruisati posljednje sate pacijenta.

Šta je poznato o posljednjim satima

Prema informacijama koje su prenijeli mediji, preliminarni nalazi obdukcije uključivali su krvne podljeve, prijelome rebara te edem pluća i mozga. Upravo ti detalji dodatno su podgrijali interesovanje javnosti, jer su otvorili pitanje kako je do takvih povreda moglo doći unutar bolničkog sistema i u kojim okolnostima je pacijent dočekao smrt.

Porodica je, prema navodima, ubrzo zatražila detaljnu provjeru okolnosti njegovog posljednjeg boravka u bolnici. To je razumljiv korak u trenutku kada se uz gubitak voljene osobe otvara i sumnja da je nešto moglo biti pogrešno procijenjeno, zakašnjelo prijavljeno ili nedovoljno dokumentovano. U ovakvim slučajevima upravo je precizno utvrđivanje činjenica najvažnije, jer se bez toga javni prostor lako ispuni pretpostavkama.

U središtu istrage sada je i pitanje odgovornosti medicinskog osoblja. Četvorica tehničara, prema dostupnim navodima, osumnjičena su za teško ubistvo, a predmet je još uvijek daleko od konačnog sudskog raspleta. To znači da se sve dosadašnje tvrdnje moraju posmatrati kao dio istrage, a ne kao pravosnažno utvrđena činjenica.

Sporni predmet i vraćene stvari porodici

Jedna od najnejasnijih tačaka odnosi se na metalni bokser koji se spominje u bolničkoj dokumentaciji. Prema objavljenim navodima, direktorica Majda Grah tvrdila je da je Periš medicinskom osoblju predao taj predmet i još jedan metalni predmet. Međutim, kada su porodici vraćene njegove lične stvari, bokser navodno nije bio među njima.

Ta razlika između onoga što stoji u dokumentima i onoga što je porodica dobila natrag stvorila je dodatnu sumnju i otvorila pitanje da li je predmet zaista postojao, ko ga je eventualno preuzeo i zašto se njegova sudbina nije odmah razjasnila. Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović kasnije je doveo u pitanje tvrdnje o njegovom postojanju, što je dodatno zakomplikovalo javnu sliku o slučaju.

Jutarnji list je 15. novembra izvještavao o spornom predmetu i stvarima koje su vraćene porodici, a taj izvještaj je važan jer pokazuje koliko su verzije događaja ostale udaljene jedna od druge. Ipak, novinski tekstovi ne mogu zamijeniti službenu provjeru niti potvrditi konačnu istinu o tome šta se u prostorijama bolnice zaista nalazilo.

Još jedna okolnost koja privlači pažnju jeste činjenica da je porodični advokat Leon Zrnić već 23. oktobra podnio krivičnu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje i zatražio očuvanje videosadržaja. Taj podatak je važan jer pokazuje da su porodica i njihov pravni zastupnik vrlo rano tražili da se sačuvaju mogući dokazi, prije nego što bilo kakvi tragovi budu izgubljeni ili pogrešno protumačeni.

Prema hronologiji koja se pojavila u javnosti, direktorica bolnice pregledala je snimak 4. novembra, a policija ga je izuzela dva dana kasnije. Upravo zato su se pojavila pitanja zašto materijal nije ranije pregledan i da li su institucije reagovale dovoljno brzo nakon smrti pacijenta. U istrazi ovakvog tipa svaki sat može biti važan, pa kašnjenje prirodno podstiče dodatne provjere.

Snimci nadzora i reakcija policije

Posebnu težinu u ovom slučaju imaju snimci nadzornih kamera. Prema opisima iz istražne dokumentacije, jedan od snimaka traje približno osam i po minuta i prikazuje postupanje medicinskog osoblja prema Perišu. U objavljenim navodima stoji da se četvorica tehničara sumnjiče za udaranje pacijenta, snažno pritiskanje njegovog tijela i držanje jastuka preko područja glave i vrata.

Prema istim opisima, u jednom trenutku pacijent je prestao pokazivati vidljive reakcije, nakon čega je započeta reanimacija. Takav slijed, ako bude potvrđen pred sudom, mogao bi imati presudan značaj za ocjenu odgovornosti, ali je u ovoj fazi riječ o sumnjama koje tek treba dokazati kroz kompletan postupak i vještačenja.

Dodatno je važan i drugi, duži materijal. Istražitelji su, prema dostupnim informacijama, dobili približno dva sata dodatnih snimaka na kojima se vidi ranije kretanje Periša bolničkim prostorijama i njegovi kontakti s policijskim službenicima. U pojedinim kadrovima prikazan je mirniji odnos, pa čak i rukovanje s policajcima, što može pomoći u rekonstrukciji redoslijeda događaja, ali ne objašnjava samo po sebi sve što se kasnije dogodilo.

Ministar Davor Božinović odbacio je optužbe o nezakonitom postupanju policije i rekao da su policijske provjere počele narednog radnog dana nakon što je prijava zaprimljena 23. oktobra. Prema njegovom objašnjenju, za primjenu prisilnih mjera moraju postojati zakonski uslovi, a on je ukazao i na činjenicu da u pritužbi nije navedeno da je pacijent preminuo.

S druge strane, medijski izvještaji i dalje podsjećaju da različita objašnjenja bolničke uprave i policije nisu do kraja usklađena. Zato ovaj predmet i dalje ostaje pod lupom javnosti, ali i pod pravnim standardima koji zahtijevaju oprez: osnovana sumnja nije isto što i dokazana krivica, a svaka iznesena tvrdnja mora biti potvrđena pred nadležnim organima.

Za porodicu, međutim, takva razlika u pravnim formulacijama ne umanjuje teret gubitka. Ostaju pitanja o posljednjim satima mladog čovjeka, o tome šta se zaista nalazilo među njegovim stvarima i zašto je ključni snimak stigao tek kasnije. U njihovom slučaju istraga nije samo pravno pitanje, nego i pokušaj da se iz niza spornih detalja dobije makar jedan jasan odgovor.